top of page

Blogerke vs Srbija

Pre nekoliko dana poznata blogerka i Instagram i YT cura sa ovih prostora Zorana Jovanović Zorannah gostujući u jednoj estradnoj emisiji rekla je kako joj ljudi iz Srbije ništa ne znače i da oni za nju ne postoje. Ogradiću se od komentara na ovakvu izjavu obzirom da mogu da razumem njen gnev prema sredini u kojoj živi, ako uzmemo u obzir koliko puta je ona bila na tapetu javnog vredjanja i ponižavanja ovdašnjih takozvanih duhovitih tipova i voditelja i kakva je hajka vodjena na nju kada je objavila knjigu i imala hiljade znatiželjnih mladih fanova na sajmu knjiga koji su želeli njen potpis. Ono što je meni lično najviše zasmetalo jesu naslovi i tekst u jednom nacionalističkom tabloidu koji na tu izjavu kaže da je Zorana, citiraću odvalila. Na Zoranine reči da svoju decu ne želi da odgaja ovde, jer joj više prija atmosfera i mentalitet inostranstva te da svakako planira da se odseli iz Srbije oni kažu - nastavlja da se blamira Zorana. Naravno naši tabloidni svetonazori otišli su toliko daleko da su citirali komentare isfrustriranih ljudi sa interneta koji su pored ponižavanja puni mržnje i agresivnosti. Šta tačno zagovaraju naši najtiražniji mediji i kakvu atmosferu stvaraju u svojoj zemlji pod parolom patriotizma možda bi trebalo da se zapitamo.

O tome kakav teror na mreži trpe blogerke u našoj sredini najbolje možda govori kampanja NIJE DO TEBE koju je pokrenuo Lola Magazin iz Banja Luke, obzirom da su komentari na postove cura koje se bave blogovanjem i influnserskim pozivom u najmanju ruku jezivi.



Kako smo stigli dotle da nam sve toliko smeta pitanje je za sociologe i psihologe, da li je moguće da nam smetaju cure koje samo rade jedan nov posao koji je donelo novo doba, koje nigde ni na jednom mestu ne šire nikakvu mržnju, posebno ne onu nacionalnu, versku, ili bilo kakvu drugu što se ne može reći za domaće tabloide i medije koji su ovde kumovali strahovitim ratnim razaranjima, pljačkanjima i ubijanjima ljudi. Zanimljivo je kako nikome na ovim prostorima ne smeta jedna Happy televizija i Milomir Marić koji u svoje emisije dovodi nadrilekare, osvedočene kriminalce predstavljajući ih kao cool likove i heroje, te se onda pitamo kako to da imamo mlade ljude kojima su ubica Legija ili ratni huškač Šešelj cool likovi, dok sanjaju da se obagate preko noći, naravno neradom.

Ne znam tačno kada se desilo da je na ovim našim prostorima zamrlo sve što nosi iole malo humanosti i kosmopolitizma u sebi, verovatno da je u pitanju ideologija jednog kvazi patriotizma, ali sve mi se čini da ljudi u ovoj našoj sredini naprosto mnogo više vole da pate i nanose drugima patnju nego da naprosto počnu da žive bar malo, okrenu se svom životu, radu kako na sebi tako i na profesionalnom planu.

Ako se osvrnete oko sebe shvatićete da živite u duboko isfrustriranoj i agresivnoj sredini. Ljudima ovde sve smeta i imaju komentar na sve, uglavnom na ono za šta apsolutno nisu kompetentni, naravno komentar je uvek negativan, nikada afirmativan, ili ne daj boze kritički dobronamerno orijentisan. Smetaju im selfiji, smetaju im filteri, smeta im Instagram, smetaju im istopolni brakovi i veze, smetaju im blogerke koje pišu knjige, smeta im tudj novac, ali im interesantno ne smeta tudje siromaštvo, smetaju im mačke i psi lutalice, smeta im tužna Lana Del Rey, smetaju im vesele blogerke, smetaju im drugi narodi, smetaju im migranti, i generalno bi se moglo reći da im zapravo smeta život. Svačiji osim njihovog. Zašto je to tako, ja iskreno ne znam, osim da se radi o elementarnom neposedovanju empatije i razumevanja sveta oko sebe. Ruku na srce ni ovakvi poput mene koji se zbog svega toga potresaju nisu nešto mnogo pametniji budući da rasipaju energiju na nerešive probleme i ljude kojima nema pomoći. Ali nadajmo se da će jednog dana u dalekoj budućnosti ljudi početi da se ovde više interesuju za obrazovanje, rad, podršku drugih i neke barem malo progresivnije ideje od onih destruktivnih u kojima ne postoji ništa osim vlastite besprizornosti, ništavila i agresije koju usmeravamo na ljude koji nam ništa nisu skrivili, a naposletku i na sebe.


bottom of page