top of page

PRIJATELJU, PRIJATELJU...

Ima u novinama neki univerzitetski profa, i to u Danasu, anonimno piše prijateljske savete studentima u blokadi, i naziva sebe: Prijatelj Studenata. E sad, pošto sam ja jedna osoba koju je jako teško fascinirati grandioznim poduhvatima, a Prijatelj Studenata to jako dobro zna o meni, stil pisanja našeg profe nije mi se dopao, da ne kažem nisam pronašla u tim tekstovima ništa za mene dovoljno ljudsko i čarming, da bih našeg profu i stručnjaka za tranzicionu pravdu shvatila ozbiljno, a ja ozbiljno shvatam samo skromne ljude, neskromnog obrazovanja i sofisticiranog humora. Nažalost, kao što se da naslutiti, ja znam ko se krije iza ovih anonimnih tekstova, ali kako ne želim da završim u podrumu BIA-e, držaću jezik za zubima, odveć imam sasvim dovoljno problema sa silama mraka i bezumlja u ovoj zemlji. Ali, pošto su mnogi nešto rekli našem Prijatelju Studenata, imam i ja nešto da mu kažem. Neću biti toliko nepristojna, koliko je nastavak pesme koja nosi naslov poput ovog mog teksta, a mogla bih... Iskreno ja više ne mogu da pohvatam ovu našu pobunu, kažem našu jer je smatram i svojom. Ko tu šta hoće, neće, ko blokira ulice i fakultete, a kome je pak blokirana samo glava. I pravo da vam kažem odustala sam da pratim situaciju na terenu od onog vidovdanskog studentskog skupa na Slaviji te lansiranja trećerazrednog intelektualca u pokušaju Lompara u visine studentske liste, i od kada sam shvatla da se Sima Spasić srpske levice zapravo nešto pita u celoj ovoj pobuni. Ispalo je prijatelji moji, da je naš levi Sima Spasić prvi ovozemaljski izumitelj ne samo revolucije, nego i blokade, zborova i plenuma, premda mu nepravedna istorija tu činjenicu ne priznaje. Ali dobro. Ne mogu da se bavim Simom, nisam dovoljno medicinski potkovana, što bi se reklo. Naš levi Sima Spasić boluje od bolesti Ja sam doneo moju loptu da se igramo, i ja moram i pobediti. Naravno, logičan i pametan sled dogadjaja je da se sva deca zauvek razbeže od Sime.

Nego vratimo se na profesora. Profesor je zagovornik Srbije u EU (pohvalno, odličan 5 porofesore, ali realno i Vučić je, tako da to ništa posebno ne znači), profesor dalje zagovara misterioznu studentsku listu, koja se do sada, kao ni studenti nije nigde javno opredelila za Srbiju u EU, naprotiv. Šta je taj najtajniji dokument u istoriji tajnih dokumenata to ne znamo, te ne znamo ni za šta tačno se ta lista zalaže (loše profesore, jako loše, da ljudi ovde vole misterije ne bi vladao Vučić 13 godina nego Marti Misterija). Dalje, jedno vreme profesor je Dijanom Hrkom koja je štrajkovala gladju emocionalno ucenjivao sve nas rečima Ako Dijana umre, vi ćete biti krivi! Ovo je već neoprostivo profesore, projektovanje svog nedostatka političkog programa, i nedostatka kvalitetne političke artikulacije protesta na nas koji ne podržavamo štrajk gladju kao model političke borbe, posebno kada posla imamo sa režimom koji je toliko puta pokazao da mu život bilo koga ne znači ama baš ništa. Tu su i prepirke sa Basarom, da pogodili ste profesore, ja sam na Basarinoj strani, onda napad na Miu Kapora, jer se Mio pojavljuje sa vrlo pro EU agendom na režimskim televizijama. Dobro profesore jeste li vi za Srbiju u EU ili niste, odlučite se? I šta fali tome da se gledaocima koje god televizije predstave neki drugi stavovi koji nisu tako dominantni u etru? Ponovo niste ubedljivi profesore. Mogla bih ja ovako do sutra o našem misterioznom i nadasve nedoslednom i neodlučnom profesoru, ali neću. Znam da ni profesoru nije lako sa mnom, trudio se oko mene, neću da kažem, bilo je tu svačega, a ja profesore i dalje stojim pri stavu, da se svi, pa i oni najcrnji kako životni tako i politički problemi mogu rešiti uz malo pameti, dobre volje, šoljicu kafe i dosta hrabrosti. Znate sigurno profesore da niti jednu od ovih jednostavnih stvari mi nemamo kao društvo, osim kafe naravno. A imate li vi profesore?



Comments


bottom of page